Kada je hrana u pitanju, narodi ovih krajeva su pravi hedonisti. Mali obroci su nepoznanica, kako u domovima tako i na svim ostalim mjestima gdje se služi hrana.

U hrani i dobroj kapljici kod nas se jednostavno uživa. Još kad se ovom užitku doda muzika našeg naroda, imaćete kompletan užitak svih čula.

Ovdje se jede polako, sa uživanjem i poštovanjem, a popis jela zaista je dugačak: od supa i pita preko glavnih jela, salata i nezaobilaznih slatkiša na kraju.

Posebno bogatstvo čini različita receptura istoimenih jela u raznim krajevima Srpske. To znači da ćete cicvaru ili ljevušu potpuno drugačije doživjeti u Krajini, Semberiji ili Hercegovini. Osnovni razlog različitih receptura domaćih jela proističe iz toga što su ih naše bake i djedovi pripremali od namirnica koje su imali u kući, pa tako imamo nebrojeno mnogo varijacija. Ono što je važno je da će u svakom domu znani i neznani gosti uvijek dobiti jelo od najkvalitetnijih i najsvježijih namirnica, jer razočarenja za trpezom jednostavno ne smije biti.

Za mnoge specijalitete naše nacionalne kuhinje ne postoji konkretna riječ u rječnicima stranih jezika, a ni ukus sa kojim se mogu uporediti. Stoga je najbolje doći i isprobati ih.

Predstavljamo samo neka od jela  uz napomenu da većinu  možete konzumirati  u našim restoranima sa tradicionalonom gastro ponudom ili pak seoskim domacinstvima i etno selima u kojima cete  upotpuniti svoja iskustva !

CICVARA – Cicvara se ubraja u starinska srpska jela. Prema etnološkim podacima, ovo jelo se, u krajevima koje naseljavaju Srbi, sprema od davnina. Najstarije recepture zapisane su još u manastirskim knjigama i u njima se cicvara priprema prije svega od brašna pšenice, raži, ječma, ovsa. Kada je kukuruz počeo da osvaja evropske njive, kukuruzno brašno je preuzelo ulogu glavnog sastojka cicvare. Mast, ulje, maslac i kajmak, kao i razne vrste sireva, neophodne su masnoće za dobru cicvaru, koje okus ovog jela dovode do savršenstva.

HELjDINA LjEVUŠA – Tijesto se mijesi od domaćeg heljdinog i pšeničnog brašna te se filuje smjesom od kajmaka i jaja.

BANjALUČKI ĆEVAP

Banjalučki ćevap u lepinji mnogi smatraju najslavnijim brendom Banje Luke. Jedinstven je po svom izgledu, ukusu i načinu serviranja. Pojavio se prije više od 100 godina, a proslavio se i odomaćio prvo po cijeloj bivšoj SFRJ, a potom i dalje po svijetu. Banjalučki ćevap se pravi od junetine, bravetine, bibera, soli i bijelog luka, a priprema se na roštilju. Služi se u specijalizovanim ugostiteljskim radnjama, „ćevabdžinicama” ili „roštiljnicama“, iako se može naručiti i u većini restorana. Ćevap se jede vruć, prstima i čačkalicom, iako će vam u većini roštiljnica servirati pribor za jelo. Uz njega se obavezno služi luk, isječen na krupne kriške. Poslije ćevapa preporučuje se jogurt ili kiselo mlijeko. Kažemo da banjalučki ćevap pola svoje slave duguje banjalučkoj lepinji, koja se može jesti i sama, ali namočena taman toliko da ne izgubi hrskavost.

ROMANIJSKI SKORUP

To je autohtona vrsta kajmaka romanijskog kraja. Razlikuje se od običnog kajmaka po tome što se u procesu proizvodnje dimi, što utiče na dobijanje posebne boje, mirisa i ukusa. Romanijski kajmak dobio je međunarodni sertifikat geografskog porijekla od strane Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) 2019. godine.