KIŠNO I HLADNO JUTRO NE ODREĐUJE SUNČAN DAN
Nova priča naše Bojane, ovaj put sa Balkane i Janjskih otoka…
Uživajte <3
„Sve što znamo o budućnosti jest da će biti drugačija.“
P. F. Druker
Ovo putovanje (BALKANA – JANjSKI OTOCI) stoji zabilježeno u planu već neke tri sedmice, dok još ne bijaše moguće predvidjeti hoće li sunce da se skriva od nas mahajući nam iza oblaka uz povremena namigivanja.
Jutro. Stojim na autobuskoj stanici spremna za polazak i u tom času pljusak, ali ne onaj ljetni pljusak sa kojeg ne želim pobjeći. Ne, ovo bijaše pravi jesenji pljusak. Pogledam ka nebu i nasmiješim se, jer me situacija počinje zabavljati. Da vidimo baš šta je duhoviti Čovjek, koji drijema među oblacima osmislio za ovaj dan.
Puteve do Balkane obilježiše tmurno nebo, magloviti vidici i istrajna kiša, kao i druženje sa knjigom. Ovo putovanje je jedno od mojih putovanja koje zovem „Druženje sa ljudima, tihovanje u autobusu“. Mnogo ljudi se plaši krenuti sami na putovanje, ali nema veće avantura, jer nikada nećete biti sami čak i da se trudite. Uvijek ćete naći nekoga sa kim ćete podijeliti neki utisak ili svoje viđenje života, stvarnosti, predjela.
Po dolasku na Balkanu, koja se skrasiše u podnožju planine Lisina, u blizini Mrkonjić Grada, smjestismo se u restoranu da se zagrijemo. Dok gledah kroz prozor u jezera (Veliko i Malo, koja se napajaju iz planinskih potoka Cjepilo i Skakavac), staze, koje ih grle me zovu da hodim njima, slušam tišinu i pokušam udahnuti trenutak u vječnosti i zalediti ga kao pahulju. A budući koliko bijaše hladno od pahulja ne bijasmo suviše daleko u prostor-vremenu. Kažu da se zimi Malo jezero zaledi, dok je ljeti voda prijatno topla i odlična za kupanje. I dok sve stoji, glava se prazni od misli, a mir se useljava u Um.
Na prvom hodu oko jezera hodah sa razigranom i energičnom sagovornicom, na drugom su već vođeni razgovori sa novim sagovornicama. Koliko priča, koliko života, koliko proživljenih izazova se ispriča u pola sata i sa kakvom se lakoćom ispričaju nepoznatim ljudima. Putnici u vagonu života.
Zatim uslijediše povratak knjizi i postojanju sa svojim mislima, dok se kotrljamo ka narednom odredištu Janjskim otocima, koja se nalaze u blizini Šipova Nepripremljena za hladnoću, koja me pronađe na narednoj stanici putovanja stresoh se kao listak, no to nije omelo noge da se zaigraju preko drvenih mostića uz bilježenje i sakupljanje raznih trenutaka. To bijaše zabavno, da ne marih što moje žute platnene patike više ne bijahu tako žute. Izvor Plive, čija je voda kažu tokom čitave godine 7°C nije viđen, ali mrguđenju ne bijaše mjesta. A i zašto bi? Kad posložimo stvari u sebi, svijet se ionako posloži spontano. A onda nam se i sunce osmijehne i izviri kako bi nas ugrijalo.
Lunjanja, traženja, nalaženja, sakupljanja…vode do sunčanih trenutaka. Putovanje se ovdje ne prekida, već se nastavlja u narednom kutku Svemira gdje sunce grije jače.
Ovo putovanje su obilježile razgovori, upoznavanje novih ljudi sa kojima će se ponovo sresti putevi i fascinantno je kako nam se kroz dan nekoliko puta mogu ukrstiti putevi sa istim ljudima, no onog trenutka kad smo spremni da pomjerimo svoje granice i riječi se same ispletu i dobijete nenadano sagovornicu sa kojim imate mnogo toga zajedničkog.
